O nama

****
DANAS ĆU DA STOJIM ČVRSTO NA POLJU
KAKO ZA SEBE, TAKO ZA BRAĆU SVOJU
HRABRO ĆU DA SE BORIM ZA SLAVU
ZA SLAVU, ŽIVOT, BRATA, MAMUTA
DA PORAZIM SVAKOG PROTIVNIKA
I PONOSNO UGRABIM POBEDU
JER JA SAM MAMUT I OSTACU!

****
Kažu ljudi da mamuti više ne postoje. To govore već vekovima, od kada su našli prve fosile njihovih kljova. Mada, kažu i da ne znaju baš kako su mamuti nestali. Šta li znaju ljudi o njima uopšte? Da su bili veliki? Da su bili snažni? Da su živeli u krdu a da su svi strepeli od moći njihovih kljova? Ne. Znaju samo da su izdržali duže od svih. I da ih pamte večno, baš zbog toga. 
Ljudi su oduvek živeli hraneći se onim od čega su jači. Pomislili su: mora biti da smo i od mamuta. Više nas je. Kopljima bi kretali, čak i na čitava krda, uvereni da je za pobedu uvek dovoljna brojnost i oruđe koje rival nema.  
No, nečega su se uvek plašili. Jedne istine: mamut se ne povlači. Nikada. Ne samo zbog svoje snage, iako zna koliko je teško nositi veličinu sopstvenog postojanja. Ne povlači se, jer je njemu u prirodi da izdrži duže od svih. Čak i kada je opkoljen, kada vidi svoje kako ranjeni padaju na kolena, on se i dalje kljovima svojim i koracima svojim bori. To je u prirodi mamuta, da stoji do kraja. Da se bori do kraja. Da izdrži duže od svih.  
Na zidinama francuske pećine Rufinjak i danas stoje crteži stari oko 15.000 godina. Od silnih životinja i silnih crteža, 70% njih čine - mamuti. Iz poštovanja. Stoje, već 15.000 godina. Ne samo zato što su mamuti bili veliki i snažni, već zato što su uvek izdržavali duže od svih. Zato što su se borili do kraja. Čak i kada krdo nestaje u trenu, jedan će vući za sve druge. Boriti se - za druge. Za svoje. Tako je jedino mamut i umeo da postoji. 
A opet, eto, kažu ljudi da mamuta više nema. Nema, kažu, ni tolike snage u živom biću. Ni tolike moći volje. Ni tolike požrtvovanosti za druge. Za svoje. Kažu - takvi ne postoje. 
Greše.  
Greše jer su sada tu oni koji kljove nose u srcu, koji su veliki i snažni ko god da krene na njih. Tu su sada oni koji, čak i kada im krdo nestaje u trenu, vuku za sve druge. Bore se. Za druge. Za svoje. Takvi jedino i umeju da postoje. 

Mamuti?
O, da. 
Itekako postoje. 


autor teksta: Darko Nikolić